KILLING ME SOFTLY ( ili bar dijalekticki)

14
Share
Copy the link

” Ja bi, a ti?” … nedostajalo je “h” u poruci, danak ravnici u čijoj smo se utrobi ugnezdili (razmišljaš) jezik… jezik kojim govoriš, jezik koji je stvorio svetove… mali privatni fiat lux…

i još

“želim te” bez znaka interpunkcije.

Jezik kojim govoriš, jezik mog plemena (misliš)… jezik plemena iz koga si potekla, eho doma dok kao beskućnica tumaraš ravni* (iščupana, neukorenenja, nalik jednom drugom plemenu kome, takođe, pripadaš).

Jezik kojim govoriš, nagnjili ostaci čojstva & junaštva ( dok se kojevitezaju zatravljeni ostaci sirotinje, s vremena na vreme), misliš na Malisore, Kuče… ponos iispražnjen od sadržaja…

Želim te.

I dok raste vrelina betona, vazduha u metalnoj konzervi imenom office, dok se butine lepe od znoja, od prašine sa papira, od ustajalog mirisa ljudi… nedostajući znak interpunkcije počinje da ih razdvaja… želim te (pomisliš) jer…

Jezik kojim On govori, tvoje očajanje pretvara u nostalgičnu pozu, ah, socijalno prihvatljiviji oblik… Jezik tvog plemena koji i ne zna znakove interpunkcije koji ti upravo rastavljaju mokre butine… Kažeš “Želim te…” jer On, jezikom tvog plemena zariva ti se u mozak lagano kao u maslac ( odnekud dopire miris varenike), jezik tvog plemena koji postaje jezik muškarca koji se zariva meko u sluzokožu… želim te…

“Reci na srpskom…” šapnuo ti je tik uz uho dok se akcenat kotrlja niz stomak, meko…
“Tucaj me…” rekla si, ipak dolazite sa različitih tačaka želje, ti si tek trofej, i bilo bi tačnije da si izgovorila “jebi me…”, fucking reči… ali si spletena od izraza, i rastvaraš se pred njim, raskošno razmetljivim kao i većina muškaraca tvog plemena, nezrelim…

Rekla si “tucaj me…” jer bi bilo nemoguće izgovoriti onu tugu u drob, ni kako se upravo udomljuješ u jeziku svog plemena, jer bi bilo nemoguće izgovoriti kako vodiš ljubav sa istorijom koju znaš i sa onom koju si izmislila, dok mu jezik upija tragove menstrualne krvi. Ti vodiš ljubav sa sećanjem prepunim rupa, sa plemenom, braćom, rođacima, višestruki incest… sa mrtvim ocem… udomljuješ se u iluziju pripadanja, mada je suva istina da je to tek obično jebanje.

Jezik tvog plemena sa mirisom krvi na jeziku mušakraca koji te jebe…i želiš… zariti zube u vreme, obeležiti istorijske tačke, jednako bolno kao što se istorija zarila u tebe, okoštavajući svaku mogućnost…Želiš da se slije niz tebe kao izvorska voda niz sklisku mahovinu, uz preteći tutanj… misliš nemilosrdne stihije koje se survavaju, ravnodušno, sirovo… ubiti istoriju…