Zagreb

45
Share
Copy the link

U potkrovlju njenog stana u Zagrebu kroz izmaglicu su se samo nazirale konture njenog tela. Bledunjavo i nežno paperje kojim je pokrivena njena koža imalo je neki svoj „smer“ pravac. Uvek se kretalo, ježilo, mazilo, smanjivalo odsjaj svilenkastog sjaja njene kože, u istom pravcu . Niz leđa zavijalo se na bokove, spustalo ka donjem stomaku i nestalo u međunožju njene šibenske mahovine nasaljene u Zagrebu još na početku studija. Njen stomak je u međuvremenu dobio izražaj zrele žene, blago ovalan, više okrugast istaknut tek kao mesto na kom će nekim unutrašnjim mišićima stisnitui ud. Na sredini se ocrtavalo malo „oko“ njenog pupka, pažljivo usađenog i idelane proporcije doljneg stomaka. Taj „pupak“ izgledao je kao da je označio mesto koje u njoj treba dohvatiti kako bi osetila potpuno sjedinjavanje. Naravo iznutra. Stajala je pred ogledalom, isparavala je kupka, sandalovina toaletnog nameštaja, nekoliko štapića cimeta koji su stajali na toaletnom stočiću i jedan pramen vanile skriven iza orhideje u vazi na kraju stočića. Aromatično kupatilo nije mirisalo na sve te začine, arome, mirsalo je na nju. Uz noge su joj se pele svilenkaste dlake, nežne, kao dečije i ako ih je već decienijama depilirala. Pele su se kao puzavice uz njene listove, skliznule bi na unutrašnju stranu butine i završavale u centru nje. U šibenačkoj mahovini odavno naseljenoj u Zagrebu. Napolju nije padala kiša, nije se čuo topot koraka, kočnice automobila ili povici dozivanja nepoznatih prolaznika u noći. Napolju nije postojalo, postojalo je jedino njeno kupatilo, zamagljenih prozora, daleko i visoko među oblacima u kojima je živela. Gledala se u ogledalu. Okretala pred njim, proveralava dodirima one dve linije na sa zadnje strane svake butine gde su prestajale njene noge a počinjala guza. Izvajana nekim čudnim divljim osećajem požude njenog opijenog oca i majke pre više od 35 godina. Pored vremena koje je prošlo ta guza je bila remek delo, dostojno velikih antičkih skulptora koji su ih klesali po sećanju na guze mladih dečaka. Dodir njenih prstiju i klizanje po paperjastoj koži guze na tren je prostrujio kroz njen odraz u ogledalu. Popeo se visoko, preko njenog stomaka do zategnutih grudi koje su zategle bradavice. Savršeno izvajane i dekadentno izdvojene iz krugova koji su ih okruživali. Stresla se od dodira i u stomaku na mestu kojim bi u drugim prilikama stiskala ud pojavila se neka čunda toplina koja se razliva. Druga ruka skliznula je niz stomak, namazan cimetovim uljem i stidljivo se zavukla u njeno međunožje. U šibenski mahovinu njenog odrastanja. Preko jedne nežne linije savršen manikir je uplovio u vlažno i vrelo mesto centra univerzuma. Prsten je slučajno dotakao onu krvižicu koju je celu mladost hranila nije nahranila. Bio je to jedan nežan i topao dodir koji je protresao celu. Ovaj put od temena do stopala. Kažiprst je nežno i izuzetno sporo mazio spoljašnost njene usmine, nekim nežnim i dalekim dodirom, toliko nežnim da ga neko drugi ne bi registrovao. Toplota njenih sokova razlivala se prvo po kažiprstu pa onda po prstima. Dodiri su prizvali onaj miris njene kupke koji se prvo stidljivo, tek u odsjajima na prstima a vremenom sve jasnije pojavljivao na njenim usmine. One su nabubrile, zacrvenele se, pred nekim dodirom toliko beznačajnim da nije mogao da prođe kao dodir. Nigde, ni na jednom drugom mestu osim tu kod nje, njenom kupatili punom pare i zamagljenom ogledalu. Zabacila je glavu i gledala se sa strane, svo savršenstvo svoje golotinje, skoro je nazirala toplinu koja joj se prostire telom. Nije bilo drhataja, neizvesnosti, svaki dodir je bio pažljivo odmeren i klizio je kroz liniju njene šibenske mahovine koja se radovala lučeći najbolje sokove njenog donjeg stomaka. Gledao sam je iz kade, jezikom dotakao laticu ruže u svom šampanjcu, trnule su mi prepone, vreli bol u stomaku, grč u krstima….topila je njena kupka. Gledala je u mene dok mi se to događa rasipajući nežnim dodirima po svojim prstima sjaj njenih sokova. Ta slika, pokreti, mirisi, ostali su takvi do prigušenog jecanja njene radosti. Tada je tek bila spremna da se laganim, sanjalačkim i sporim koracima vrati čaši šampanjca koju sam držao u ruci. Jezikom sam dotakao onu laticu ruža iz njene čaše. To je bio prvi deo polju*a kojim sam je to veče razlio…